Moja tuga,moja bol i moj ponos.
Genocid su počinili organizovano, planski i sa namjerom: rukovodstvo tada nelegalne RS na čelu sa Karadžićem, Krajišnikom i Biljanom Plavšić i Generalštab tkz. VRS na čelu sa Ratkom Mladićem.
Učinili su to obilno potpomognuti, vojnim, policijskim i političkim strukturama tadašnje Srbije.
Cilj je bio i ostao sraman, istrebljenjem običnih, nevinih ljudi, žena i djece zatrijeti u Podrinju svaki trag Muslimana.
Genocid je bio i ne može se pravdati bilo kakvim zločinima učinjenim nad srpskim, nedužnim građanima.
Genocid je bio i ne može se sakriti,niti negirati ma koliko se trudili Dodik i sljedbenici mu.
Genocid je bio i ko god da ga danas negira ima iste genocidne namjere, samo nema, a čeka priliku da ga ponovi.
To je moja tuga i bol.
A ponosan sam na preživjele Srebreničane i Srebreničanke što ostaju svoji na svom unatoč svemu i što ne traže osvetu, traže i moraju dobiti pravdu.
Bijesan sam na “međunarodnu zajednicu” koja je mogla, a nije spriječila zločin, i na mnoge ondašnje i današnje bošnjačke političare koji su živote građana Srebrenice prodali za sitnopolitičke, trenutne interese.
A Dodiku i svima iz reda srpskog naroda koji veličaju četničke zločince iz prethodnog rata, još živuće zločince iz ovoga rata i negiraju počinjeni genocid poruka: za 100, 200, ma koliko godina, kada prestane vaša politička igra i moć, objektivna srpska istorija će vas smjestiti među srpske izrode, izdajice srpske tradicije i časti i zločince, bićete neki novi Brankovići iz starih narodnih pjesama.
I niste to činili u moje ime i u ime časnog srpskog naroda nego za račun svojih zločinačkih interesa i poriva.
SREBRENICA, GENOCID KOJI SE NE SMIJE NIKAD ZABORAVITI NITI OPRAVDAVATI U INTERESU I SRPSKOG I BOŠNJAČKOG NARODA KAO I SVJETSKOG MORALA I UNIVERZALNE PRAVDE.