Šaban Kadrić, voditelj Dobrotvornog društva Merhamet u Sisku

Ne tako davno govorili smo o Dobrotvornom društvu Merhamet u Sisku, organizaciji osnovanoj za ispomoć siromašnima i građanima u potrebi, mahom bivšim radnicima ugasle Željezare Sisak, kako je krenulo u početku, a onda i svima drugima kojima je pomoć potrebna.

Danas je, nakon razornog potresa koji je pogodio Sisak, Petrinju, Glinu i druga mjesta na Baniji, pred Merhametom puno veći zadatak: kako pomoći brojnim stradalnicima.

Predsjednik Merhameta u Sisku, Šaban Kadrić, kaže da su sad svima pune ruke posla. Pomažu i brojni volonteri koji su se okupili, a stižu i donacije u novcu, hrani, drugim potrepštinama.

Šaban Kadrić, predsjednik Merhameta u Sisku i Edhem Omerović, volonter i humanitarac

„Prvog dana došao sam u Merhamet oko 16 sati i uočio da je zgrada jako oštećena“, govori Šaban.

„Riječ je o starijem objektu iz 50-tih godina prošlog stoljeća, i sad smo dobili žutu oznaku što znači da se prije ponovnog korištenja moraju izvršiti određeni popravci. Tog prvog dana nakon potresa sa suradnicima sam ostao cijelu noć, sanirali smo štetu koliko se moglo, pokušali prostor dovesti u red jer je sve bilo zatrpano. Sutradan je krenula akcija prikupljanja pomoći, stigle su pošiljke iz Rijeke, Zagreba, Splita. Iz Gunje je stiglo oko 30 tona hrane. I mi smo u vrijeme poplava u Gunju poslali pomoć, pa kako se kaže, dobro se dobrim vraća. Srpsko narodno vijeće iz Zagreba doniralo nam je 15.000 kuna, a poduzeće „Stje Ma Promet“ iz Sesveta doniralo je 10 tona svježeg, kvalitetnog i certificiranog voća i povrća, što je smješteno u prostorima gradskog društva Crveni križ Sisak i Dobrotvornog društva Merhamet. Također, dogovoreno je tjedno povlačenje povrća i voća u skladište tvrtke „Gastro Akademija Garešnica“, koja kuha, dostavlja i dijeli obroke kako za stradalnike, tako i za volontere i vatrogasce na terenu“, informira Šaban Kadrić.

Merhamet je krenuo sa svojim uobičajenim poslom, dostavama hrane i pomoći, ali sada u puno većem opsegu. Dostavljaju hranu po cijeloj Baniji, po selima i pri tome surađuju s Caritasom i Crvenim križem s kojima svaki tjedan održavaju dogovore o podjeli poslova. Uključili su se i brojni volonteri. Kuhinja u oštećenom objektu ne radi, tako da je tamo privremeno skladište, a kuhinja je s podjelom toplih obroka počela 18. siječnja, svakodnevno od 11 do 13 sati, u kontejnerima smještenim na istovarnom parkiralištu Gradske tržnice Caprag.

U početku, prvih nekoliko dana, ljudi su se borili za goli život, bježali ispred ruševina, ali vrlo brzo je sve postalo koliko toliko normalno, iako se tlo svaki dan trese. Pitanje smještaja došlo je u prvi plan, popravke oštećenih stanova i kuća gdje je to moguće, briga za radna mjesta, školovanje djece, ali tako i treba biti, život mora teći dalje.

Sad je u punom jeku borba za nabavu stambenih kontejnera, još uvijek nema ih dovoljno za sve. Nekoliko škola je onesposobljeno za daljnji rad, primjerice, Ekonomska škola u Sisku dosta je urušena, u njoj se više neće moći odvijati nastava. Puno ljudi priča kako su zbog potresa ostali bez posla, bez domova, svega. Treba biti jako taktičan u komunikaciji, jer je mnogima jako teško.

„Kad se desio jaki potres nalazio sam se gradskoj vijećnici na sastanku. Počeli su se rušiti zidovi, nekoliko ljudi je ranjeno, ali svi su na sreću izvukli živu glavu. Bio sam kod sisačke bolnice, jer je nekoliko žena bilo teže ranjeno pa sam išao s njima, a prizor koji sam tamo zatekao neću nikada zaboraviti. Ljudi ranjeni, krvavi, svuda unaokolo u dvorištu bolnice, neki na nosilima, jauci, plač, slika koja će me uvijek pratiti“, kaže Šaban Kadrić te dodaje da je tragedija ovih razmjera pokrenula ono najbolje u ljudima.