Cvijete bijeli, cvijete nježni, alelujo sama:
Tiho tapka noga cestom bez straha i srama.
Da se skrije, da se spasi, u ponoći da se skrasi,
Gdje srebreni polumjesec svjetlo ne ugasi.
Cvijete koji vodu piješ gdje damara bilo Bosne,
Pruži k nama nesretnima vriježe spasonosne.
Daj da zaspu ove sjene, s plahom dušom golubice,
U zelenom srcu tvome, čisti, bez krivice.
Naslovna fotografija: Nikola Šolić