U Islamskom centru Zagreb, u sklopu redovite islamske tribine četvrtkom “Dr. Sulejman Mašović”, 1. listopada 2026. predstavljena je knjiga „Ferhadija – kraljica bosanskih džamija“ autora Edhema ef. Čamdžića, muftije banjalučkog u razdoblju od 1999. do 2014. godine.
Predstavljanje je uvodnim obraćanjem otvorio predsjednik Izvršnog odbora Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, mr. sc. Nermin ef. Botonjić, a u nastavku su o knjizi govorili predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, muftija akademik dr. Aziz ef. Hasanović te glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Ključ, doktor Ermin efendija Vučkić.
– Valja imati na umu da je Muftija Edhem efencija Čamdžić u banjalučkom muftijstvu, na njegovu čelu proveo u najtežim vremenima poslije rata dajući neizmjeran doprinos. Neću pretjerati ako kažem da ne bismo imali ovoliki broj povratnika, niti ovoliki broj obnovljenih džamija, pa i novo napravljenih, ne bismo imali Islamsku zajednicu na tom području, da nije bilo njegovog angažmana, njegovih suradnika i imama koje je nesebično vodio. On i dr. Ermin ef. Vučkić, zajedno su bdjeli nad procesom povratka i obnove, jer su obilazili svaku kuću, svaku džamiju, bdjeli nad svim projektima i gradili ponovo život nakon stradanja, nakon genocida, rekao je Botonjić.
Edhem ef. Ćamdžić ostat će zapamćen po svom dugogodišnjem vjerskom i društvenom angažmanu, predanosti džematlijama te zalaganju za obnovu vjerskog života, povratak raseljenih i očuvanju zajednice. Stoga njegova knjiga, „Ferhadija, kraljica bosanskih džamija“, najviše pokazuje i dokazuje njegovu predanost, rad i trud. To je djelo ne samo u jednoj džamiji, već donosi presjek stanja i prikaz mnogobrojnih događanja, genocida, kulturocida i svega što je zadesilo bosansko hercegovačke muslimane, zaključio je.
– Ova knjiga, opsega više od 700 stranica nadilazi i granice same Ferhadije i utoliko je vrjednija jer je piše onaj koji je prošao sve te golgote koje su došle do razine genocida, kulturocida i svega onoga što je zadesilo naš narod u vremenu u kome je muftija Edhem efendija svjedočio. Kako su nestajale džamije, kako su nestajali mesdžidi, kako su uništavani haremi, kako su uništavani naši lijepi nišani, ali on nakon toga svjedočenja, kroz svoj angažman na području banjalučkog muftijstva svjedoči i svoju obnoviteljsku ulogu, a to je da su za njegovog mandata na tom području izgrađene ili obnovljene gotovo sve džamije, naglasio je Aziz ef. Hasanović.
– U tom kontekstu ova knjiga s cijelom dokumentiranom i slikovnom i znanstvenom i arhivskom građom može zasigurno poslužiti kao oslonac ili kao čvrsti izvor iz kojeg se mogu služiti i koristiti generacije koje dolaze da vide što je to doživio ili proživio jedan narod. Autor svjedoči o onome što se desilo i zato se može uvrstiti u literaturu svima onima koji žele da historiju Bosne i Hercegovine, povijest, proučavaju na istinitim izvorima, zaključio je muftija Hasanović.
– Knjiga „Ferhadija, kraljica bosanskih džamija“ obiluje životom, puna je drame, tuge i radosti u odvijanju stvarnih događaja, s učešćem stvarnih ljudi u stvarnom vremenu i prostoru. U ovoj knjizi Edhem efendija Čamdžić detaljno opisuje što je vezano za drevnu Bosnu, ono što je vezano za Banjaluku i Ferhadiju džamiju, koja je bila u fokusu svih zbivanja. Na sjednici sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1999. godine, svi sabornici su podržali prijedlog tadašnjeg reisu-l-uleme, dr. Mustafe ef. Cerića, da se za novog banjalučkog muftiju postavi i imenuje Edhem efendija Čamdžić. Od tada počinje drama, danonoćna borba, a zadatak je bio itekako složen, pun izazova i bio je urgentan. Zadatak je bio sve to obnoviti, povratiti nadu preostalima, ali i protjeranim Bošnjacima te regije i obnoviti rad Islamske zajednice. Zato je trebala velika hrabrost, ali i umijeće, što se srećom objedinilo u ličnosti efendije Ćamdžića. Tokom svog muftijskog mandata sve je događaje svakodnevno zabilježio u ukupno 33 rokovnika. Neko mu je ukrao dva, tako da ih danas ima 31, i on će ih akobogda uvakufiti u jednu od naših značajnih biblioteka, tako da će to biti materijal za istraživanje, istaknuo je dr. Ermin efendija Vučkić.
Edhem efendija je glasno govorio da ga se pamti, jasno piše, da ga se ne zaboravi. Vjerno zapisuje da se nikad ne izbriše šta je, odakle je, otkad je, čija je, kako je bila, kako je nastala, ko ju je ubio, kako se iz pepela rodila i ko ju je podigao da nikad više ne padne ta od sna prkosna džamija, kraljica bosanskih džamija, Ferhadija. Nije obnovljena da bi dokazivala prošlost, nego da bi osigurala našu, akobogda, bolju, budućnost. Naš uvaženi i cijenjeni rahm. muftija Zukorlić je kazao: „Veliki ljudi se ne mjere po tome koliko su ispred drugih, nego po tome koliko su spremni stati uz druge.“ Muftija Čamdžić je u svakom trenutku, pa i dan danas spreman, stati uz drugog, zaključio je Vukčić.
– Počašćen da sam ovdje, nisam došao da budem musafir, nego sam došao u svojoj kući. Učenici u ovoj medresi, po imenu svjetskog naučnika, doktora Ahmeda efendije Smajlovića, prikupljali su novac za obnovu Ferhadije. To se ne zaboravlja, jer oni su kroz to obnavljali sebe, jer svaka džamija čovjeka odgaja. Uslovno rečeno, sve su džamije Ferhadije, rekao je Edhem ef. Ćamdžić, autor knjige i dodao: „Bilo je teško sakupljati ljude, nije bilo lahko. Išao sam u Travnik, u Sanski Must, u Ključ, išao sam u Bihać, u Bosanski Petrovac, u Tešanj. Čujem da ima neko ko bi se vratio, hajmo tamo kod njega. Pa smo ga ohrabrili, za jedan, dva tri dana došao, al nema gdje, kuća zapaljena, minirana. Ima šator, imaju drvene šupe. I jedni i drugi smo gladni, ali vratili smo se. Evo, to je solidarnost. Nama u Islamskoj zajednici i Bošnjacima, treba solidarnost. Tako sam i ja nastavio, da se uvažavamo, jer svima nam treba solidarnosti. I ova knjiga je nastala, ne od mene, nego kako su mi govorili oni koji se me podržavali: „bolan muftija, nemoj se plašiti“. Zar to nije ohrabrenje? Solidarnost nam treba, kao što je bila prilikom povratka poslije Dejtona na područja otkud su protjerani Bošnjaci. Iz toga je nastajalo pisanje moje knjige, pisanje svega o onome što se zbivalo. Na kraju, nemojmo dlanom pokušati zakloniti sunce, jer se ničije dobro ne može zakloniti, ni uništiti. Zahvalan sam vam.“
Muftija Edhem efencija Čamdžić, rođen je 1947. godine u Krčevinama kod Zavidovića. Nakon završene Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, studirao je islamske znanosti u Libiji, gdje je 1973. godine diplomirao. Svoj profesionalni put započeo je kao imam u Atik džamiji u Bijeljini, a potom prelazi u Doboj. Tijekom rata u Bosni i Hercegovini, ostao je sa svojim džematlijama na području slobodnog dijela Doboja, obavljajući imamske, prosvjetne i druge dužnosti, te sudjelujući u organiziranju života i obrani zajednice i države. Godine 1999. godine, imenovan je banjalučkim muftijom. Na toj je dužnosti ostao sve do 2014. godine, posvetivši se obnovi vjerskog i društvenog života Bošnjaka u Bosanskoj krajini i cijelom području muftijstva banjalučkog. Posebnu je pozornost posvećivao obnovi Ferhadije i obnovi drugih porušenih vjerskih objekata, te povratku i opstanku muslimana i Bošnjaka na njihovim prijeratnim ognjištima.
