Povodom 10. obljetnice upisa stećaka iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije na UNESCO-ov popis svjetske baštine, u dvorani Hrvatskog kulturnog društva Napredak, 6. studenoga 2026. održan je okrugli stol o ovoj temi, a u suradnji s Veleposlanstvo Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj.
O stećcima, kao zajedničkom kulturnom nasljeđu koje povezuje države i narode te predstavlja primjer uspješne međunarodne suradnje u istraživanju, promociji i zaštiti kulturne baštine, govorili su stručnjaci iz područja arheologije, povijesti, jezikoslovlja i likovne umjetnosti: Ivan Alduk, arheolog i konzervator; dr. sc. Nikola Čiča, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak; dr. Nedim Rabić s Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu; dr. sc. Marinka Šimić sa Staroslavenskog instituta u Zagrebu; Ante Vujnović, arheolog; izv. prof. dr. sc. Josip Zanki s Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
Uvodnim riječima okrugli su stol otvorili Damir Krešić, dopredsjednik HKD Napredak i predsjednik HKD Kulturnog centra u Zagrebu, kao i NJ. E. Elma Kovačević-Bajtal, veleposlanica BiH u Republici Hrvatskoj.
foto: Ognjen Ogi Karabegović
U svojem je obraćanju veleposlanica Kovačević-Bajtal naglasila da Ambasada BiH u Zagreb posebnu pažnju posvećuje javnoj diplomaciji, osobito kulturnoj, znanstvenoj i sportskoj suradnji, kao i važnim mostovima povezivanja naših država i naroda.
U protekle tri godine, naglasila je, zajedno s našim partnerima, organizirali smo više od 130 kulturnih događaja, surađujući s brojnim institucijama, organizacijama, udrugama i pojedincima. Među tim našim partnerima dragocjeno mjesto zauzima Hrvatsko kulturno društvo Napredak. BiH i RH dijele bogatu kulturnu zajedničku i povijesnu baštinu, a stećci su jedno od njezinih najljepših i prepoznatljivih svjedočanstava.
Upravo ove godine, povodom desete obljetnice upisa stećaka na UNESCO-ov popis svjetske baštine, uspješno smo realizirali izložbu radova studenta akademija likovne umjetnosti u Sarajevu i u Zagrebu, koja je predstavljena u oba grada, rekla je veleposlanica, naglasivši kako je raduje što su na taj način povezani mladi umjetnici te pokazali kako zajednička baština može biti nadahnuće za suvremeno stvaralaštvo i nove oblike suradnje.
foto: Ognjen Ogi Karabegović
Stećci nastaju negdje od 12. do kraja 15. stoljeća, eventualno do početka 16. na širokom prostoru od zapadnih dijelova Srbije i Crne Gore, preko najvećeg dijela Bosne i Hrvatske do južnih dijelova današnje Hrvatske, rekao je Ivan Alduk, arheolog i konzervator, istaknuvši da su svi stećci nadgrobni spomenici, ali svi nadgrobni spomenici iz Srednjeg vijeka nisu ujedno i stećci.
– Pod stećcima se pokapaju svi u vjerskom smislu, pravoslavni i katolici, ne i bogumili, već pripadnici Crkve bosanske. Potonja priča nastala je negdje tijekom 19. stoljeća, kada se Crkva bosanska, kao posebna kršćanska sljedba na teritoriju srednjovjekovne BiH pa i malo šire, izjednačila s bogumilima. A zapravo, tamo gdje je stvarno bilo bogumila, većinom u Bugarskoj i u dijelovima Makedonije, možda i najistočnijim dijelovima Srbije – tamo nema stećaka, rekao je Alduk.
Pritom, broj stećaka nikad ne odgovara onom broju grobova ispod njih, grobova i ukopa puno je više nego ono što vidimo po stećcima iznad zemlje. Procjena o broju stećaka, kaže Alduk, nastala je do 80-tih godina 20. stoljeća, najviše istraživanjima Šefika Bešlagića, pri čemu je iskazao uvjerenje da je njihov broj gotovo stotinu tisuća. Tako da oni stvarno jesu jedan srednjovjekovni fenomen i ponajviše po tome što ništa slično nemamo u tadašnjoj Europi, zaključio je.
Zaista, stećci predstavljaju osebujnu pojavu ne samo na području Bosne pa i šire regije i kada uzmemo u obzir čitavu Evropu, oni su nešto specifično, rekao je Nedim Rabić, s Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu i dodao kako neki istraživači njihov početak smještaju u 12. stoljeće iako bi se on više priklonio tezi da svoj nastanak i razvoj duguju specifičnim odnosom i razmišljanjima o smrti koja su se razvila u Europi nakon Velike smrti, kuge sredinom 14. stoljeća. Naglasio je također da nijedan natpis na dosada istraženim stećcima nije stariji od 1380. godine, dok ih je većina iz 15. stoljeća.
Ono što je važno naglasiti, povezanost te monumentalnosti i brojnost, koja se inače veže za stećke, s ekonomskim usponom koji je u Bosni počeo od banovanja Stjepana II. to jest širenja bosanskih granica uglavnom prema jugu i jugozapadu i kada ponovno počinje rudarstvo. To je stvorilo ekonomske preduvjete da se u Bosni može izrađivati takva vrsta spomenika, koja je sigurno i za tadašnje prilike bila izuzetno skupa.
– Važno je još naglasiti da to sigurno nisu bili bogumili kako je to ranija literatura vjerovala, za što je profesor Dubravko Lovrenović najviše okrivljavao Arthura Evansa, kasnije poznatog arheologa, a koji je za vrijeme hercegovačkog ustanka slučajno putovao kroz Hercegovinu i tada je, kao dopisnik britanskih novina, usput pisao i o stećcima nazvavši ih bogumilskim spomenicima. Također je važno naglasiti, tu dolazimo do veoma važnih rezultata istraživanja spominjanog Šefika Bešlagića da su stećci međukonfesionalni, međuvjerski spomenici, zaključio je Rabić – dakle, stećci su podjednako pripadali svim tadašnjim konfesijama.
Broj natpisa na stećcima, koji su škrti i sažeti, kako se navodi u literaturi negdje je između 200 i 300, rekla je Marinka Šimić, sa Staroslavenskog instituta u Zagrebu, naglasivši kao su oni jako prisni i potječu iz svakodnevnog govora, dok neki od duljih počinju formulama pisanim crkvenoslavenskim jezikom gdje ponekad piše i uzrok smrti, ali je zanimljivo, kako to navodi Dubravko Lovrenović, na njima nikad ne nalazimo koliko je godina imao pokojnik, već se tu i tamo navodi da je umro mlad.
– Što se tiče arheoloških istraživanja, zaista je u zadnje vreme na prostoru Bosne i Hercegovine puno toga učinjeno, rekao je arheolog Ante Vujnović, dok je na jednom nalazištu analiza pokazala da je pokojnik čak iz 1152. godine, što bi moglo značiti da su stećci možda stariji nekih 100 do 150 godina u odnosu na ranije procjene. Što se tiče zaštite stećaka i nalazišta, problem je provedba propisa i ponegdje se nekropole premještaju ili čak uništavaju, zaključio je Vujnović.
O interpretaciji stećaka i njihovih simbola kao rezultat suradnje sarajevske i zagrebačke akademije likovnih umjetnosti govorio je Josip Zanki, profesor zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, istaknuvši kako je suradnja dvaju akademija ostvarena na poticaj Veleposlanstva BiH u Zagrebu.
Predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak Nikola Čiča, ističe kako je problem u gledanju na stećke kroz kontekst današnjih vremena i razmišljanja, što je posve površan pristup. U stvari oni su zajednička kultura koja je preživjela na tome prostoru i gdje se nisu poznavale granice kakve jesu danas, pa je stoga nepotrebno razmišljati o bilo kakvom njihovu prisvajanju, već na njih trebamo biti ponosni, istaknuo je Čiča. Nužno je više uraditi na zaštiti kulturnog bogatstva Bosne i Hercegovine, jer doista i šire od fenomena stećaka imamo što pokazati u kontekstu europske kulture, zaključio je.
– Otkad se stećci sistemski istražuju od zadnjih, recimo, 150 godina, ona nisu iscrpila pitanja koja se postavljaju pred znanost, dodao je Nedim Rabić, a svjedoci smo da svaka generacija umjetnika donosi svoje sudove o stećcima – oni i na taj način nastavljaju živjeti i imaju sposobnost da poslije toliko stoljeća i dalje privlače pažnju te jesu identitetski marker bosansko hercegovačkog društva. Također, puno se priča o njima, svi vole kazati da su stećci njihovi, međutim, kada pogledamo devastaciju koja se događa vidimo da ljudi zapravo nemaju konekciju s tim srednjovjekovnim periodom, jer našim odnosom prema tim spomenicima pokazujemo da tu vlada veliki ponor, konstatirao je Rabić.
