foto: Ognjen Karabegović
U Zagrebu je 18. rujna 2026. godine, u 61. godini života, preminuo dr. sc. Antonio Pehar, novinar, politolog, sveučilišni profesor i autor, čovjek čiji su profesionalni i životni put bili snažno povezani s Mostarom i Zagrebom.
Rođen 6. rujna 1966. godine, tijekom karijere prošao je put od novinarstva do znanstvenog i akademskog rada, posebno posvećenog političkim odnosima i ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine. Njegov životni put primjer je intelektualca koji je akademska znanja stavio u službu svog naroda u najsudbonosnijim povijesnim trenucima – od formiranja demokratske vlasti do obrane u ratu.
U vrijeme velikih političkih i društvenih previranja u Bosni i Hercegovini, početkom 1990-ih započeo je kao novinar izvještavajući o događajima koji su prethodili ratu i obilježili prve ratne godine. Kako zapisuju njegovi prijatelji, Antonio Pehar primjer je intelektualca koji je akademska znanja stavio u službu svog naroda u sudbonosnim povijesnim trenucima – od formiranja demokratske vlasti do obrane u ratu, a njegovi su novinarski izvještaji bili britka i autentična svjedočanstva o stradanju civila i herojstvu branitelja, čime je istina o sudbini Mostara probila put do međunarodne javnosti. Bio je jedan od aktivnih utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice BiH u Mostaru s kraja 1980-ih i početka 1990-ih godina, kao dio te rane, idealističke generacije.
Poslije rata, dr. sc. Pehar je u Zagrebu izgradio uspješnu menadžersku karijeru u financijskom sektoru te je, kao priznati financijski i makroekonomski stručnjak, uspješno spajao ekonomsku logiku s političkom teorijom kroz rad u poslovnom sektoru te na Sveučilištu u Zagrebu. Bavio se političkom kulturom, komparativnim političkim sustavima, modelima demokracije, međunarodnim odnosima, komunikacijama i političkom sociologijom. Posebno područje njegova interesa bila je Bosna i Hercegovina, njezino ustavno uređenje te odnosi među narodima i političkim zajednicama.
Autor je knjige „Ustavna demokracija za Bosnu i Hercegovinu“, objavljene 2012. godine, u kojoj se bavio mogućnostima drukčijeg ustavnog i političkog uređenja BiH. U svojim radovima posebno je razmatrao koncept ustavnog patriotizma, demokratsku političku kulturu te utjecaj nacionalnih ideologija na politički i društveni razvoj Bosne i Hercegovine.
Bio je dugogodišnji suradnik i posjetitelj brojnih događaja koje je organizirala Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju.
Na simpozijima koje je organizirala BNZ, prvi je put sudjelovao 2015. godine kada je tema bila „Odnos religijskog i nacionalnog u identitetu i stvarnosti balkanskih naroda“, zatim 2016. na simpoziju „Gdje je nestao – moral?“, na kojem je bio supredsjedatelj jednoj sekciji.
Od 2020. redovito surađivao je u časopisu – godišnjaku „Bošnjačka pismohrana“ s opsežnim znanstvenim radovima o društvenim i političkim odnosima te ustavnom uređenju suverene Bosne i Hercegovine.
Iz te suradnje izdvajaju se njegovi radovi: Ustavni patriotizam – bosanskohercegovačka perspektiva (zbornik radova simpozija „Bosna i Hercegovina – Hrvatska – Europa. Društveno-historijski, politički i kulturološki aspekti“, 2020.), Multikulturalizam u Bosni i Hercegovini – korištenje kulture za podjele ili inkluziju u društvo? (2021.), Važnost razvoja demokratske političke kulture u bosanskohercegovačkom društvu (2022.), Društvena stvarnost u Bosni i Hercegovini – Paralelna društva (2024.).
Isto tako, istaknuti su njegovi prilozi u časopisu „Bošnjački glas“: A_Pehar_bih-nakaradni_lanci-55_10-11-2020 (broj 55, listopad/studeni 2020.), A_Pehar_politicko_pelcovanje_bosne-59_ozujak2021 (broj 59, ožujak 2021.).
Posljednje godine života obilježili su mu ozbiljni zdravstveni problemi i posljedice ozljede nakon koje je ostao nepokretan. Usprkos bolesti, ostao je uz teme kojima se bavio tijekom cijelog profesionalnog života – Bosnu i Hercegovinu, njezino društvo, političke odnose i pitanje funkcioniranja demokratskih institucija.
Dragog i iskrenog prijatelja Antonija Pehara – Tonija pamtit ćemo kao tolerantnu osobu, širokih pogleda na svijet, istinskog demokrata, osobu koja se zalagala za jednakost, solidarnost i ravnopravnost svih bez obzira na vjerske ili nacionalne razlike.
Antonio Pehar ispraćen je 24. rujna na Mirogoju u Zagrebu, dok će posljednji počinak imati u Mostaru, gradu iz kojeg je potekao i kojemu se kroz novinarski, znanstveni i javni rad neprestano vraćao.
Sveučilišni profesor Goran Bandov u oproštajnom govoru na zagrebačkom Mirogoju:
“Toni je bio izvrstan novinar, vrlo vješt poduzetnik, odličan profesor i iznimno odgovoran znanstvenik, autor niza znanstvenih knjiga i radova. Novinarstvu se posvetio u svojim dvadesetim godinama sad već davne 1991. kada je ostvario prve suradnje s tiskanim i elektroničkim medijima. Bio je dopisnik iz Mostara za Večernji list, novinar i reporter Hrvatske radio i televizije, kolumnist Obzora, komentator Vjesnika, pisao je za Hrvatsko gospodarstvo, a bio je i urednik u poslovnom tjedniku Privredni vjesnik. Njegovi članci i reportaže, kao i cjelokupni novinarski i urednički angažman ostavili su iznimni trag u hrvatskom društvu.
To su bila gruba vremena borbe za Lijepu našu i za istinu, i Antonio se tom zadatku posvetio vrlo predano i odgovorno. U tim vremenima bio je jedan od glavnih i najaktivnijih novinarskih pera njegovog Mostara i njegove Hercegovine. Novinarstvo mu nije donijelo samo mogućnost da iznese svoje ideje, prenese istinu, te stvori iznimni ugled i postojanje u zajednici, nego i ono najbitnije. Novinarstvo je utkalo put prema stvaranju obitelji. Tijekom rada na HRT-u upoznao je svoju dragu suprugu Krasenku. S njom je stvarao divne životne memorije i s njom je dobio sina Antu na kojega je bio iznimno ponosan. Osim novinarstva, naš Toni ostvario se i u nizu drugih područja društvenog djelovanja i u svima bio iznimno aktivan i uspješan.
Krajem 90-tih prošloga stoljeća, Toni je bio vanjski suradnik Odbora za gospodarstvo i Odbora za državni proračun Hrvatskog sabora te je i na taj način direktno utjecao na društveno-politička kretanja naše države i društva.
Početkom dvije tisućitih okreće se znanosti, prvenstveno političkim znanostima, međunarodnim odnosima i ustavno-pravnom uređenju država. Antonio je bio iznimno interdisciplinaran u svojem znanstvenom radu. Diplomirao je ekonomiju u svom rodnom gradu, na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, magistrirao međunarodne odnose i nacionalnu sigurnost na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, obranom rada „Mogućnost političkog ustroja Bosne i Hercegovine na načelima ustavne demokracije“. Doktorat znanosti obranio je na Fakultetu političkih nauka Univerzitetu u Beogradu obranom doktorske disertacije „Demokratija u podijeljenom društvu, slučaj Bosne i Hercegovine“.
Već ova dva iznimno kvalitetna znanstvena rada jasno ukazuju na njegov interes za zaštitu Hrvata i hrvatskih nacionalnih interesa u Bosni i Hercegovini i ustavno-pravnom zaštitom. Nakon obrane doktorata posvetio se znanstveno-nastavnom radu, prvo na Sveučilištu u Mostaru, a potom i na najvećem, najznačajnijem hrvatskom sveučilištu, Sveučilištu u Zagrebu, gdje smo zajedno radili istraživanja posvećena miru, post konfliktnim društvima te traumama rata.
Jedan znanstveni rad, upravo posvećen teorijama i školama mira, ostao nam je nedovršen. Čekao sam da nam se Toni oporavi kako bismo ga zajedno izbrusili i objavili. Sad je to moj zadatak, da sam izbrusim taj rad i objavim ga u naše ime.
Kruna Antonijeve znanstvene karijere bio je i izbor za pridruženog člana Međunarodne akademije nauka i umjetnosti u BiH gdje je izabran temeljem svojeg iznimnog znanstvenog i akademskog doprinosa razumijevanju međunacionalnih odnosa u BiH.
Toni će nam svima jako nedostajati. Već ovih mjeseci što ga nisam mogao redovno čuti da nešto barem kratko prokomentiramo, da čujem neku njegovu mudru i oštru o situaciji kroz koju smo zajedno prolazili, nedostajao mi je jako. Sad, kad sam svjestan da je otišao zauvijek, nedostaje još puno više. Hvatamo se, vjerojatno svi, kako u mislima razgovaramo s njim, očekujući njegov britki odgovor s osmjehom na licu i očima koje su uvijek sve govorile. Toni je uvijek bio spreman na šalu, dosjetku, iznimno racionalan i strateški usmjeren, potpuno posvećen boljitku i uvijek u mislima sa svojom Hrvatskom, svojim Mostarom i svojom Hercegovinom. Nije prošao doslovno niti jedan razgovor da Toni nije spomenuo svoj Mostar, svoju raju, Hercegovinu, svoju obitelj, majku Tončiku i oca Slavka, svoju sestru Ingu.
Danas se opraštamo, s velikom boli u srcu, od našeg Tonija, sina, oca, supruga, brata, prijatelja. A ja bih svakako istaknuo i ono što je njega najbolje opisivalo: danas se opraštamo od Tonija, čovjeka iznimno velike duša i srca.”
