Jednom je jedan mudar čovjek rekao:
Prestajemo živjeti onoga dana kad krenemo šutjeti o stvarima koje su važne.
“Nismo statistika. Imamo lica. Imamo imena. Imamo nade. Imamo snove. Baš poput vas. Baš poput vas.”
Upravo to je ideja projekta “Palestina. Umirati da bi se živjelo.” koja prikazuje svu težinu palestinske krize u jednom estetski izvornom novom ruhu.
Bezvremenski palestinski simbol, Kufiah, krasi pozadinu šarmantne fotografije koja ilustrira ljupku palestinsku djecu. A ona sanjaju svako za sebe, kao i svako dijete.
Svaki jedinstveni san istaknut na raznim posterima projekta “Umirati da bi se živjelo”, dovoljno govori.
Bassem sanja da postane novi Charlie Chaplin; “šutke, umire od smijeha.”
Einstein je Khaledov lijepi ideal, “ali Khaledu je jednadžba svemira sada: Beznađe = Strah x Nesigurnost. Rješenje formule započinje pitanjem zašto Khaled umire da se nada.”
Ahmad, s druge strane, sanja o miru i slobodi, onome o čemu je Mahatma Gandhi sanjao i za što se borio. Ali “Put do mira započinje razumijevanjem zašto Palestinci nisu slobodni ni čeznuti. Ahmad umire da vjeruje da takav put postoji.”
Crvena, bijela, zelena i crna dodaju svakom snu dodir nade za kojim žudi svako palestinsko dijete; neovisne države koju bi nazvao” domom “, državna himna za koju bi se uspio uzdići i naučiti je napamet, te snove za koje zaslužuje raditi i ostvariti ih.
I snovi su oblici otpora. Sanjati kad je tama uokolo nije znak neuspjeha ili očaja, već očitovanje snage i odlučnosti, koja bi, ako bi se obranila, iscrpila najteže trenutke i pretvorila ih u naznake nade.
Ne možemo živjeti isključivo i samo za svoju osobnu dobrobit i sigurnost. Postoje tisuće finih niti koje nas pridružuju s našim bližnjima, a među tim nitima naša bol i spremnost za potporu i pomoć djeluju kao razlozi i pokretačke snage, a vraćaju nam se kao odgovori i konkretni rezultati. A ljudima u potrebi dolaze kao emocionalno olakšanje. Oni dolaze kao „život“ i legitimni snovi koji se mogu ostvariti.
Poštovanje prema životu više je od osjećaja zabrinutosti ili osjetljivosti. To je vjera da “ujedinjeni stojimo, podijeljeni padamo.” Vjera u plodove bratstva i jedinstva čovječanstva. To je poštivanje svetog prava ljudskog života da postoji. To je suverena svijest same svijesti.
I na kraju se postavlja pitanje: Ima li smisla sanjariti?
